*Prvo koncert,a onda... ... ...Španjolska!:)*
Pozdrav svima...
Eto...nakon dugog vremena,evo me ponovno! Hm...kao što bi sad mnogi rekli..."Bilo je i vrijeme!",no...svi oni koji me dobro poznaju,znaju da je riječ samo o pukoj lijenosti...hihi:) Dakle...kao što možete u samom naslovu pročitati,teme današnjeg posta su:Gibonnijev i Oliverov koncert u Puli i napokon,taj dugo očekivani maturalac!
25.08.,u 19 h,krećem iz Novigrada za Pulu.Nažalost,na koncert idemo samo frend i ja jer se ostalih 7 karata nije moglo nikako nabaviti...Koncert će biti održan u Areni s početkom u 21 h.(Nadajmo se...) Eh...ovaj mi je koncert najveće iznenađenje ikad.Nisam bila sto posto sigurna da ću ići jer sam mislila da drugu kartu frend čuva za jednog drugog frenda,no...očito je bila za mene:) Hvala puno Rendač!
Nešto ukratko o maturalcu,pa...slijedi...
27.08. kreće se za Španjolsku.Krećemo iz Poreča u ponoć.U prijepodnevnim satima zaustavit ćemo se u Genovi,razgled grada i kulturnih znamenitosti.Nakon Genove,put ćemo nastaviti prema Francuskoj gdje ćemo i prenoćiti.U Nici je noćenje,a večer ćemo provesti u MONTE CARLU gdje će mnogi moći iskušati sreću u kockanju.(Hm...mislim da se mene tamo neće vidjeti...ipak želim ostati s kojim eurom u novčaniku...hihi
) Drugi dan slijede:GRASSE,FIGUERES i BARCELONA.Slijedeći dan vožnju nastavljamo prema GRASSE-u,gdje ćemo razgledati veliku tvornicu parfema.Nakon prelaska španjolske granice razgledat ćemo Figueres,grad koji ponosno krasi muzej Salvadora Dalia.Noćenje je u Barceloni.U Barceloni ćemo noćiti 3 dana sve ukupno.U ta 3 dana razgledat ćemo i Nou Camp-stadion nogometnog kluba Barcelona,brežuljak Montjuich i kompleks izgrađen za Olimpijske igre,Montserrat-najveće hispano-američko svetište...Nakon Montserrata krećemo za LLORET DE MAR.Tamo noćimo 3 dana.(Barem mislim...) U međuvremenu bit će kupanje na pješčanim plažama,ludi noćni provodi,odlazak u Marineland,viteške igre i opet...ludi noćni provodi 8.dan obilježava posjet Veroni i povratak prema Hrvatskoj i onoj poznatoj uzrečici:"Svugdje je lijepo,ali doma je naljepše!" Hihi
To bi bilo sve od mene.Ponovni post slijedi tek negdje nakon Španjolske...Dojmovi,nezaboravnih tjedan dana,itd,...
Uživajte u još ovom malom ostatku ljeta,kupajte se,izlazite...*Velika pusa!*
20.08.2007. | 00:13 | 2 K | P | # | ^
*Čemu divljenje?*
Vjerovali ili ne,odlučila sam se za novi post! Hm...nekako čudno s moje strane,ha? E pa...ovaj me put ipak netko uspio izvući iz moje ljenosti(na neki način) i pritom mi dati poticaj da napišem post upravo o "skejtanju."Malo sam vrtila stare arhive ovog bloga,ali nigdje nisam naletila na ovu posebnu posvetu...Nigdje nisam pisala malo detaljnije o mojim razmišljanjima u vezi ovog,kao što svi znamo sporta,ali i umjetnosti.(Hvala Andreju na ispravku pogrešno postavljene rečenice!)Uz sve ovo moram spomenuti nedavno s ponosom predstavljenu
premijeru "Timebomb" porečkih sk8era.Svaka čast dečki! Imena ipak neću napisati radi osobnih razloga.Drago mi je da su naši dečki napokon pokazali svoj dugogodišnji uloženi trud u ono što najviše vole.-"Skejtanje".Puno sam se puta znala zapitati postoji li netko tko nešto neizmjerno voli i cijeni i pritom od toga ne odustaje unatoč tome što mu sreća često okrene leđa? Unatoč mnogim padovima i ozljedama,pa čak i pokojim frakturama,oni ne odustaju.U životu sam upoznala dosta njih koji su unatoč bolnim ozljedama,jačim frakturama i danima provedenim u bolnicama,opet "digli glavu" i "krenuli dalje"...ponovno stali na sk8.Odgovor na postavljeno pitanje u samom naslovu ovog posta leži upravo u toj rečenici.Skejtanje,kao što već rekoh,osim sporta smatram i umjetnošću.Kao što mnogi umjetnici(bilo "veliki i poznati" ili pak "manje poznati"),svoja slikarska djela usavršavaju potpunom posvećenošću "samoga sebe",mislima,trudom,voljom ali i strpljenjem,isto to čine i "ONI." Počinju najosnovnijim trikovima a nastavljaju "velikim."Skejtanje nije dovoljno razumijeti već ga voljeti.Mogla bi o ovoj temi napisati još puno,puno stranica ali jednostavno ne mogu pronaći dovoljno dobre riječi koje bi samu temu ovog posta dovoljno dobro opisale.Eto...to je to od mene...Nadam se da nisam pretjerala
29.05.2007. | 17:32 | 19 K | P | # | ^
*28.04. napokon dočekan...Gibonni*
Pozdrav svima...Iako je komentara na ovom blogu već odavno presušilo,vjerno pišem i dalje.Ipak,sve mi se čini da svako toliko objavim nešto čisto radi sebe ili radi osoba koje su sudjelovale u nečemu što vrijedi objaviti.E pa...28.04. je vezan za moja dugogodišnja očekivanja;za prisustvo Gibonnijevom koncertu u Umagu.
Došavši na ATP stadion u Umagu i to nakon sat vremena čekanja u dugim kolonama,brzo smo pojurili među prve redove.Gibonni je večer otvorio svojom prvom pjesmom "Dvije duše" a zatvorio pjesmom"Vrime je da se pomirim sa svitom".Pjevao je puna 2 sata i 15 minuta bez ijedne pauze.Svaka čast! Među ostalim pjesmama bile su i:"Ovo mi je škola","Ne odustajem","Libar","Činim pravu stvar","Divlji cvit","U ljubav vjere nemam","Zlatne godine",Tija bi te zaboravit","Anđeo u tebi","Dobri judi"...(Bilo ih je još ali se ne mogu baš svih sjetiti...).Najljepši prizor cijele večeri bio je kada je zamolio organizatore da ugase sva svijetla,publiku da upale mobitele ili upaljače i započeo pjesmu"Zlatne godine".Bilo je predivno...cijeli je stadion bio ukrašen "plavim" svijetlima s mobitela i malim plamičcima.Na kraju večeri zahvalio je svima koji su došli i uputio par lijepih riječi:"Ljudi...nek vas Bog čuva!"..."Oni koji su na dijeti...počnite jesti!" Još jednom ću naglasiti da je vrijedilo otići na koncert i da je bilo odlično! Eto...to je sve od mene...
29.04.2007. | 23:20 | 1 K | P | # | ^
Pogled u ne tako daleku budućnost...
Najprije bih htjela napomenuti da o ovoj temi ne volim pričati, no postoje stvari koje me jednostavno previše tište pa ih moram iznijeti i malo razjasniti.Ovaj post,ovo pismo posvećujem ljudima koji mi jako puno znače u životu.To su one osobe bez kojih ne bi mogla "dignuti glavu" i "krenuti dalje",osobe za koje me vežu najljepše uspomene,osobe koje me "čitaju poput knjige".Navest ću samo inicijale a onda se zaputit u moguće riješenje ovog problema.
S,N,L,M,D i R...to je moja "slavna šestorka" uz koju provodim minute,sate,dane,tjedne,mjesece a na kraju i duži niz godina.Nakon što sam malo računala shvatila sam da je tu još samo 6 mjeseci otprilike.No,ovih preostalih 6 mjeseci nastojat ću što više biti uz njih,tješit ih ako bude potrebno,razgovarati s njima,dijeliti i one smiješne i one tužne trenutke koji će nas okruživati.Onih smiješnih će naravno biti puuuno više...
Da se sada malo prebacim na problem koji me muči,problem koji jednostavno nikako ne mogu riješiti,odnosno... pomiriti se s njim.M i N ove godine odlaze na fax.N će vjerojatno u Zg(mala...želim ti svu sreću da upišeš,iako znamo da ćeš biti najudaljenija od našeg malog gradića) a M će vjerojatno u Opatiju(i tebi draga,sretno!).Možda je prerano da već sad pišem o tome ali jebiga...moram iznijeti ono što mislim.Znam da i mene ista stvar čeka slijedeće godine no o tome neću sad,to je ipak malo predaleko...Možda zvučim glupo i pomalo djetinjasto jer znam da je ta situacija svuda oko mene ali uz ovaj problem nastojim reći neke stvari ovim osobama.Puno smo puta razgovarali o skorom odlasku na fax i uvijek mi kažu:"Ma daj...ne brini...viđat ćemo se mi i dalje"...Znam da ćemo se i dalje viđati koliko god bude moguće i znam da nam ta nova prilagodba neće pretstavljati prepreku da i dalje uživamo,da smo i dalje svi skupa.Ne znam što će nam budućnost donijeti ali ipak me ta stvar tješi...znam da će se svi što više nastojat vraćat natrag u naše malo mjesto.Znam da će trud biti uložen! O daljnjoj budućnosti neću razmišljati jer znam da nam neke malo veće udaljenosti neće pretstavljati problem.
Moram priznati da sam sad ipak malo mirnija...Nadam se da sam uspijela reći i objasniti sve šta je bilo potrebno.
Izreke koje govore o prijateljstvu:"Život je dijelom ono što mi napravimo od njega,a dijelom ono što od njega naprave prijatelji koje si odaberemo."
-"Prijatelji kojima se najviše divimo oni su koji nam postavljaju važna pitanja na koja možemo odgovoriti."
-"Svijet je okrugao da bi ga prijateljstvo moglo okružiti."
Mali podsjetnik za one kojih zanima...Koncert od Gibonnia bit će održan 28.04. u Umagu u "Stella Marisu"...
30.03.2007. | 22:43 | 3 K | P | # | ^
*In my memories...*
23.03.2007. | 16:59 | 1 K | P | # | ^
*Ali...drž'se...*
Ali Boulala:
Kratko: Ali Boulala je profesionalni skater koji vozi za "Flip Skateboards","Flip Clothing","Independent trucks","Flip Sidecuts" i za "Etnies".Alia znamo kao brzog,ludog i veoma zanimljivog skatera koji se istaknuo u "Sorry" i "Really sorry" ali isto tako i u brojnim "Baker" videima.
E pa ovako...današnji dan mi je krenuo stvarno dobro,zapravo...i više od samog "dobro"...Dobila sam prvu peticu iz talijanskog(iz ispravka) i to prvi put u ove 3 godine što idem u gimnaziju.Inače uvijek nekako izvučem dvojku,no...danas mi se očito posrećilo.No,izišavši iz škole srela sam frenda koji me pitao:"Si čula šta je bilo s Boulalom?" Rekla sam mu da nemam pojma o tome.Sve šta mi je rekao bilo je:"Stradao je u nesreći...u komi je." Ta me rečenica jednostavno dotukla...Malo sam pretraživala net i naišla na neke detaljnije informacije o tome.Shane Cross bio je Alijev suvozač na motoru te je zadobio teške ozljede a nakon šta je prevezen u bolnicu preminuo je.Ali Boulala nalazi se u kritičnom stanju,u komi...Neki kažu da su oboje bili u alkoholiziranom stanju,a svi već jako dobro znaju da je upravo alkohol najčešća ubojica mladih ljudi na cesti.No,to sad više nije važno.Osobe koje vole život,tu umjetnost,"skejtanje" sada diljem svijeta mole za oporavak Boulale.Shane Cross(1986.-2007.) svima će ostati urezan u sjećanje kao osoba koja je bila na vrhuncu svoje "skaterske" karijere koju nažalost više nikad nećemo moći pratiti.Za kraj imam samo reći:"
,drž'se...svi smo uz tebe..."
Shane Cross:
21.03.2007. | 17:25 | 1 K | P | # | ^
"Erin went to a party,mom"
Ovako...neki su vjerojatno ovo pročitali,neki možda ipak nisu.Ovu sam priču odlučila staviti na blog da bude još samo jedan od silnih podsjetnika:"Dok piješ,ne vozi."Smatram da ova priča jednostavno zaslužuje biti spomenuta.Pročitajte i komentirajte.Hvala svima...
I went to a party,
And remembered what you said.
You told me not to drink, Mom
So I had a sprite instead.
I felt proud of myself,
The way you said I would,
That I didn't drink and drive,
Though some friends said I should.
I made a healthy choice,
And your advice to me was right,
The party finally ended,
And the kids drove out of sight.
I got into my car,
Sure to get home in one piece,
I never knew what was coming, Mom
Something I expected least.
Now I'm lying on the pavement,
And I hear the policeman say,
The kid that caused this wreck was drunk,
Mom, his voice seems far away.
My own blood's all around me,
As I try hard not to cry.
I can hear the paramedic say,
This girl is going to die.
I'm sure the guy had no idea,
While he was flying high,
Because he chose to drink and drive,
Now I would have to die.
So why do people do it, Mom
Knowing that it ruins lives?
And now the pain is cutting me,
Like a hundred stabbing knives.
Tell sister not to be afraid, Mom
Tell daddy to be brave,
And when I go to heaven,
Put Daddy's Girl on my grave.
Someone should have taught him,
That it's wrong to drink and drive.
Maybe if his parents had,
I'd still be alive.
My breath is getting shorter, Mom
I'm getting really scared.
These are my final moments,
And I'm so unprepared.
I wish that you could hold me Mom,
As I lie here and die.
I wish that I could say, "I love you, Mom!"
So I love you ...and...good-bye...
09.03.2007. | 22:13 | 4 K | P | # | ^
"I cvrčci su utihnuli..."
Za početak bih voljela naglasiti da sam se za novi post odlučila samo zbog predstave na kojoj sam nedugo bila,a ne zbog toga što me mnogi smatraju lijenom,hihi:) Dakle,u četvrtak smo posjetili Istarsko narodno kazalište u Puli gdje smo gledali performance "I cvrčci su utihnuli..." Mislim da stvarno moramo biti zahvalni na ovakvoj prilici koja nam je bila pružena.
"I cvrčci su utihnuli" je predstava koju ne opisuje komunikacija među glumcima već govor njihovih tijela.Istinski,snažni osjećaji opisuju njihovu intimu i smisao jednog novog,drugačijeg života koji ih ujedno i razdire.
Likovi su na početku prikazani kako snažno,mahnito udaraju velikim drvenim štapovima po limenim kantama.U jednom trenutku se okrenu i iz usta počinju pljuvati ružine latice.Nakon prve scene,drugu scenu započinju muškarac i 3 žene koji usporenim koracima hodaju do dječjih kolica koja su postavljena na sceni.Nakon toga dolaze do njih i plešući nam pokazuju kako se zapravo dive onome šta je unutra.Laganim pokretima ruku glade "tu stvar".No,izvadivši crvenu masku, stavljaju je na lice a iz usta počinju pljuvati krv...U trećoj sceni nam je prikazan muškarac koji sa sobom nosi veliku,bijelu lutku kojoj je trup vezan lancem. Pleše s njom,grli ju i baca posvuda.Lice lutke prekriveno je crvenom maskom koju nakon nekog vremena on skida i stavlja na sebe.Stavivši ju,obuzima ga zlo,ne dopušta mu ništa osim vječne šutnje.Lanac koji je bio zavezan oko lutkinog trupa stavlja oko sebe,zadaje si strašnu bol te na kraju odlazi s pozornice zavijajući poput vuka.Četvrta scena me posebno potresla,ali je njen početak bio ujedno i najljepši.Na pozornicu ponovno dolaze muškarac i žene koji su sad trudni.Prikazuju nam sreću i veselje u nadolazećem rađanju jednog novog života.Ljube se međusobno,grle i dive na onome što nose unutra(u pozadini se čuje žubor rijeke).Iz dječjih kolica vade bijelo perje koje raznose i pušu svuda po pozornici.I dalje su sretni,cijelo vrijeme si glade velike trbuhe i očekuju dolazak nečeg novog,ljepšeg i boljeg.Najednom ih uhvate strašni trudovi praćeni velikom boli.Svatko od njih rađa po 3 velike naranče.Opet uslijedi zlo,licemjerje,nešto strašno...Odjednom počnu gristi i kidati naranče,bježe po pozornici,skaču,sve ih to jednostavno uništava.Dolaze do dječjih kolica u kojima se nalazi zlo.Stavljaju crvene maske,vraćaju se u neki prijašnji svijet koji je obilježen strahotom,zlom.Ono što me najviše potreslo bio je prizor(također u četvrtoj sceni) kada skidaju velike lance s kolica kojima se vežu,nanose strašnu bol,patnju...
Kraj predstave završava takoreći početkom.Mislim,svi se ponovno vraćaju na limene kante,crvene maske nose na licu,dahću,tresu se...Isti onaj lik dolazi sa svojom bijelom lutkom odplesati svoj posljednji ples...
Predstava me oduševila,činilo mi se kao da ju gledam 10 minuta a ne 50! Svaki pokret njihovih tijela,pa i onaj najmanji,pokazuje nam intimu,njihova raspoloženja...Zlo koje ih prati su crvene maske kojima u jednom trenutku ne mogu odoljeti a u drugom kojima se ne mogu suprotstaviti.Zlo predstavlja patnju,strah,neizmjernu bol.Dobila sam dojam da im to zlo ne dopušta nikakvu sreću.U četvrtoj sceni neizmjernu sreću u rađanju novog života zlo razdire,uništava.Cvrčci,odnosno ljudi,prikazuju nam odustanak od borbe protiv zla i od nekih novih očekivanja ili nadanja.
&
ples muškarca i 3 žene
lik sa bijelom lutkom vezanom lancima
03.03.2007. | 20:00 | 8 K | P | # | ^
*Razočarana...*
Pozdrav svima...Ovaj put me nisu osobe navele na to da napišem novi post već moja ljutnja,bijes i ponajviše razočaranost.O toj ljutnji,bijesu i razočaranosti ću pisati nešto kasnije jer najprije želim ukratko opisati petak.Svaki popodnevni petak smo provodili na kavi u našem "Vitriolu",pa smo tako i ovaj.No,nakon popodnevne kavice,N,S i ja odlučile smo malo prošetati,a ta se šetnja na kraju pretvorila u duge razgovore(mogla bih ih jednostavno nazvati"ženskom večeri").Moram priznati da su mi obje pomogle da razmislim o nekim postupcima u vezi nekih osoba...Odnosno,uspijele su mi dočarati da neke stvari ne izgledaju onako kako jesu,da se neka prijateljstva ipak mogu drugačije interpretirati,a da se neki loši događaji koji su ti još uvijek prirasli srcu moraju duboko zakopati.Takvi događaji jednostavno moraju ostati samo sjećanja i ništa više.Cure,(znaju one),hvala vam puno...Kako kaže jedna stara poslovica:"Prijatelji su poput lubenica,ako želiš naći jednog dobrog,moraš ih probati i stotinu".Ja sam ih probala jako puno,a nisam našla jednog,već puno više.Mislim da trebamo biti itekako zahvalni na takvim ljudima koji su neprestano uz nas,uz koje možeš dijeliti one tužne a i one smiješne trenutke,uz one uz koje znaš da ti je pomoć zagarantirana ako ti ikad zatreba...Ja sam našla točno takve prijatelje i prijateljice koji mi svaki dan mogu drugačije ispuniti.Mislim da ovakve prijatelje kakve sad imam nisam mogla bolje poželjeti.
"Razočarana"? Zašto...to je pitanje vezano uz jučerašnju večer koja je počevši odlično,završila odvratno! O detaljima neću ništa previše govoriti jer o njima nije vrijedno govoriti.Ponekad se u životu pitam kakav bi ja to odnos trebala stvoriti s bratom da me shvati,da se jednom u životu pokaže kao brat! Puno me ljudi u životu razočaralo,razočarali su me neki ljudi koji su sa mnom išli 8 godina u razred,a tek su sad,sa svojih 17 godina,pokazali svoje pravo lice.Bolje rečeno...odvratno lice! Ne mogu vjerovati da ti takve osobe s kojima si bio dugogodišnji prijatelj mogu u roku od sekunde okrenuti leđa i izvrijeđati te na 1000 mogućih načina.Često sam se puta zapitala zašto se neke situacije ne mogu riješiti RIJEČIMA,već se jedino mogu preokrenuti u tučnjavu?! Zašto ti neki ljudi ne mogu dozvoliti objašnjenja?! Nemam riječi za te ljude...Mislim da je od svega toga još gore kad ti "prijatelj" počne iznositi neke rečenice vezane uz tvoju prošlost i to pred drugim ljudima.E pa,takve sam ljude od danas otpisala.Za mene više ne postoje.No,najgore je to što svi mi znamo da je takvo društvo potpuno drugačije kad nisu skupa,kad su sami,kad s njima možeš popričati.Ne znam zašto se tako ponašaju kad su svi zajedno,ne znam zašto glume...
Još uvijek sam bijesna zbog tih stvari i pitam se kad će me taj bijes proći.Ne znam,voljela bih da se promjene i da jednog dana shvate koliko im neki prijatelji vrijede u životu.
11.02.2007. | 17:46 | 4 K | P | # | ^
*O svemu pomalo...*
Pozdrav svima nakon malo dužeg vremena...iako ni ne znam koji je danas datum.Prošli tjedan mi je bio užas,bila sam ful umorna a ni moji pokušaji spavanja u školi nisu bili pretjerano uspješni.Ovaj tjedan će mi biti još gori...mislim,ne kužim šta je tim ljudima da već drugi tjedan navaljuju s ispitivanjima i ispitima! Ne osjećam se baš najbolje,zapravo...uopće.Iz dana u dan sam sve više umorna,ništa mi se ne da,dobra volja me već odavno prestala pratiti...Ne znam da li je to zbog škole,vremena ili možda zbog nekih stvari koje me muče a nisam ih ni svjesna? Zahvalna sam na svojim prijateljima bez kojih bih vjerojatno već odavno poludila.Najrađe bih otišla negdje daleko,sama,na nekoliko dana i razmišljala o stvarima koje su se već dogodile i o onim o kojim će vrijeme odlučiti.Sve mi je ovo jednostavno previše..."No i to će jednog dana proći",mislim si.Ima jedna stvar o kojoj često razmišljam i ne volim o njoj pričati u društvu jer je prilično bolna,a svi smo je svjesni.Mrzim samu pomisao da nam je ova godina godina našeg posljednjeg zajedničkog druženja.Da pojasnim...prolaze i dolaze zadnji dani koje možemo provoditi zajedno svaki dan,počevši od popodnevnih kava i završivši na mnogim subotama koje provodimo također zajedno.Znam da kad mi prijatelji odu na fax da naše druženje neće prestati već će se samo malo "razrijediti",odnosno,razrijedit će se naši zajednički dani a ne naš mali krug najdražih.No dobro,ne bih više o tome...Razmišljala sam i tome da prekinem pisati postove i da srušim blog,ali još uvijek nisam odlučila.Eto...to je sve od mene.Pozdrav svima...
21.01.2007. | 20:22 | 3 K | P | # | ^
